OPIS KOMPOZICIJE:
“Sve što u jednom iskazu može biti subjekt, objekt, predikat nije reč.
Imenice nisu reči.
Kuća, na primer, nije reč ili je to manje od drugih.
TaKODje, glagoli, možda nisu reči.
Pridevi?
Prave reči su na primer KAO, GDE, ILI, UVEK, SA.
Ja uvek kažem: spolja gledano.
Šta to znači?
Ovo je izmišljeno spolja ili iznutra... Ali ne do iskaza.
Spoljašnost je neusmerena i nevezana.
To bi bilo ispoljavanje.
Jezik nije SVE.
Za ovu belešku ne mogu preuzeti odgovornost.
Sve što je u njoj, verovatno je pogrešno i besmisleno i još gore od toga: proizvoljno.
Ponižena još odavno, KAO je jedna reč mnogo zlostavljana i pogrešno korišćena sve do dana današnjeg.”
Slobodan Tišma
Goran Lončarević (1983) u svom zvučnom kolažu kombinuje post-minimalističke drone i ambijent pejzaže, najčešče izvedenih iz semplova klavira i violine, zalazeći tako u polje moderne klasike, stvarajući hladnu elektro-akustičnu zvuuučnost.
Uskoro će objaviti svoj prvi solo album:
soundcloud.com/goranloncarevic/sets/sumatalasa/s-m4gyNDcocSM
from
Intimnosti 2.2,
released November 11, 2020
violina: Manja Ristić
violončelo: Ivana Grahovac
glas: Slobodan Tišma (“kao neko” (index, 1970))